Nedelja, Januar 03, 2010
Nova godina
Period kada se mala djeca raduju petardama, gazde kafića dobroj zaradi, ružne zenske da će uspjeti u’vatiti nekog pijanog cvikeraša koji jadan i nece znati sta ga je snašlo. Period kad se cure oblace kao da izlaze na modnu reviju, a ustvari ce završiti u Golfu dvojki na nekom mjestu koje je i bog zaboravio, polu gole sa uključenim grijanjem u istom, moleći boga da ne izda akumulator. Da ne zaboravimo na mušku populaciju kojima je nova godina prečica do hitne pomoći i ispiranja., a oni koji su malo više konzervativni, uhvatiće se neke dobre bukve i posmatrati kako se svijet oko njih okreće, ali bukvalno.Ah, taj period kad se moji roditelji nadaju boljem u predsotjećoj godini, iako im ja kazem da je to isto sranje samo drugo pakovanje i da kupimo kofere i palimo za Njemačku. Ali pošto se mene ne pita ni gdje se lug istresa, moram se asimilovati sa ukućanima da ne bih iznenadno postao beskućnik. Dakle, ako bog da biće bolje, stari više neće raditi 25 sati na dan, a biti plaćen za 8 sa Etiopljanskom satnicom, žene će se nekako izboriti za bolji položaj pa ni stara neće stalno visiti nad sudoperom i kukati kako samo ona radi...
Da se mi vratimo na tu novu godinu, onda vam dođe negdje izmedju 31-og decembra i 1-og januara. Uvjek sam se pitao zašto nova godina nije, recimo, 6-og juna. Vjerovatno zato što nije zanimljivo bacati petarde usred ljeta, a i pošto je djed mraz sa sjevernog pola, vjerovatno je i on urgirao da nova godina bude usred zime.
Kažu da u novu godinu valja ući dobro raspoložen i imati nešto crveno na sebi. Hmmm, čekao sam drugove pola sata po najvecoj kiši i hladnoći, kada smo ušli neko nam je već zauzeo pola stola, konobar me je zakinuo za 5 maraka, a što se tiče crvene imao sam crvene kondome. Valjda sam ispunio kriterijume. Sve u svemu, nakon ispijene 7-me „zidarske“ najveca briga postaje koliki li je red u wc-u? A već kod 10-te, ne znaš, il si pošo il si došo. Kada se neke pijane baje povataju za pojaseve, prvo što radiš, uzmeš pivu i odmakneš se. Tu na scenu stupa izbacivač, uglavnom neki lokalni snagator koga su u djetinjstvu hranili prekrupom, koji jednom rukom ščepa ometače reda i zakona, a drugom im održava lekcije. To uglavnom bude zanimljivo gledati, mada bi bilo bolje da se ubaci malo specijalnih efekata, nogom iz okreta u stilu Chuck Norris-a, a ovako bude šakom po labrnji, slobodnim stilom. Neću više o nasilju, blog će mi postati 18+.
A sada vrhunac, odbrojavanje. Nije mi tolika žar u tom odbrojavanju, koliko u spoznaji da posle toga kreće ljubljenje i grljenje. Nekada padne samo rukovanje, ukoliko je u pitanju neka ljeposava, ali kad se sve sabere, ja sam zadovoljan prosekom. Srecna nova, sve najbolje, cmok cmok. E fala takodje cmok cmok, idemo sledeća... Da nema tog čestitanja čini mi se da ne bih ni slavio novu. I tako sve što je lijepo kratko traje, a onda sjetiš da moraš čestitati i cjeloj rodbini pa se uhvatiš telefona. I na već pripremljene hvalospjeve udariš send i onda se nerviraš što nema izvještaja. Pa proklinješ dan kad si kupio telefon i mrežu koju koristiš, ali sve je to u novogodisnjem duhu. Ali ove godine za divno čudo poruke su stizale na vrijeme, pa mi je to malo pokvarilo ugodjaj, kao da i nije bila nova godina. Moraću se žaliti u m:tel što su poboljšali uslugu.
Suma sumarum, kontejner polupanog pića po podu, kiseli okus izlapelog nektara, otisak nečije šamare na mom licu, iskren da budem nisam ju zaslužio, mislim, ne možete izazivati bika crvenom mušemom i očekivati da vas neće ganjati. Sve bih ja to preživio, nego kada sam izlazio iz kafane, neko mi ni krivom ni dužnom stade na ruku. Al dobro, i kada prođe sva ta gungula, treba biti majstor pa potrefiti kuću iz prve. Uvježbao sam nekako da ulicu ne promašim, ali kuću, to je već malo teže, ali sve je to stvar prakse. Sutradan, pitaš se gdje si bio-nigdje, šta si radio-ništa. Prošao i taj doček nove godine, jedino sjećanje na staru je mamurluk i podrigivanje po čitav dan. Stara me pita do kad sam ostao: „ma do 4, nije bilo nešto zanimljivo“. „Kad si došao kući?“ „U 5!“ „Sat vremena, a od kafane do kuće imas kilometar i po.“ „Jest mama, al nisi računala širinu ulice!!!“
he he...odlicno!
I pravo...samo su se meni doceci malo izmenili,ali se dobro secam i mislim da ce se mnogi prepoznati.
Sada,za svaku novogodisnju noc,posle sve one euforije i frke...svaki put kazem:
DOSLO,PROSLO...IDEMO DALJE.
Pozdrav.
Hvala, hvala, to bi bilo vidjenje iz mog ugla. Tek sam poceo sa pisanjem, bice jos novih i boljih tekstova nadam se. Glede nove godine, sve to postane rutina. Pozz